O

Koliko iznosi grčki dug?

Grčki program otkupa (bailouta) započeo je 2010. godine kada je grčki dug dosegnuo 310 milijardi eura, ili 133% grčkog BDP-a (bruto društvenog proizvoda). Danas dug grčke vlade još uvijek iznosi 317 milijardi. 78% duga otpada na dug Troiki, odnosno MMF-u, Europskoj Uniji i Europskoj Centralnoj Banci.

Šta se dogodilo za vrijeme otkupa (bailouta)?

Otkupi (bailouti) su primarno bili otkupi za europski financijski sektor. Manje od 10% bailout novca došlo je do naroda Grčke, od čega je 90% bailouta bilo iskorišteno kako bi se spasili europski finacijski akteri koji su najviše kreditirali dug Grčke vlade, uključujući i europske banke, fondove za omeđivanje rizika (hedge fund), penzione fondove i druge investitore.

Koje su posljedice grčke dužničke krize i uvjeta za bailout?

Trenutna dužnička kriza i uvjeti mjera štednje nametnuti Grčkoj zauzvrat za bailout/otkupne zajmove devastirali su grčku ekonomiju i društvo. Mjere štednje su nametnute kroz ogromne rezove u javnom sektoru na uštrb plaća, poslova, mirovina i osnovnih usluga poput zdravstvenog osiguranja. Kao rezultat krize milioni Grka su primorani na siromaštvo, a mreže solidarnosti su ovisne o bankama hrane i drugim mrežama solidarnosti koje im pomažu kako bi zadovoljili svoje bazične potrebe. Nezaposlenost u Grčkoj iznosi više od 25%, a gotovo dvoje od troje mladih je nezaposleno.

Šta/ko je Grčka Komisija za istinu o dugu?

Predsjednica Grčkog parlamenta Zoe Konstantopoulou je nedavno pokrenula Komisiju za istinu o javnom dugu. Komisija, sastavljena od stručnjaka za pitanja duga iz cijeloga svijeta revidira grčki dug kako bi ustanovila koji dio duga je zapravo legalan, legitiman i održiv.

Da li je ranije postojala Europska konferencija o dugu?

Prijedlog za konferenciju o dugu utemeljena je na „Londonskoj konferenciji“ koja je odlučila o otpisu duga Njemačkoj 1953. godine. Ta konferencija iz 1953. godine odlučila je da se poništi 50% duga Njemačke prema drugim vladama, ljudima i institucijama izvan zemlje, a otplata ostatka duga uvjetovana je time da Njemačka svojim trgovinskim prihodima iz cijeloga svijeta zaradi novac kojim bi platila dug. Grčka je bila jedna od zemalja koja je sudjelovala u poništavanju duga.

Da li su dužničke krize uobičajene?

Učestalost dužničkih kriza dramatično se povećala od kada su vlade'70-ih godina olabavile pravila koja upravljaju globalnim finacijskim sustavom. Između 1941 i 1970, vlade šest puta nisu ispunile ugovorne obaveze (platile). Između 1971 i 2004, taj broj je narastao na 129 puta.

Dužničke krize iz '80-ih i '90-ih, i uvjeti mjera štednje nametnuti kroz otkupne (bailout) zajmove MMF-a i Svjetske banke uzrokom su dva ili više „izgubljenih desetljeća razvoja“ globalnog Juga. Između 1980. i 1990. godine broj ljudi koji žive u siromaštvu u Latinskoj Americi povećao se sa 144 miliona na 211 miliona. U Africi, broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu (sa manje od 1.25 dolara na dan) povećao se sa 205 miliona iz 1981. godine na 330 miliona do 1993. godine.

Da li poništavanje duga funkcionira?

Uslijed globalne kampanje, 130 milijardi duga u američkim dolarima poništeno je za 36 zemalja, većinom u sub-saharskoj Africi, kroz inicijativu „Prezadužene siromašne zemlje. To je donijelo uštede milijardi dolara svake godine, i dovelo do toga da milioni ljudi imaju pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Međutim, sāmo poništavanje duga ne bavi se problemima globalnog dužničkog sustava. Zbog toga trebamo pravična nova UN pravila koja bi omogućila da dužničke krize odmah otpočnemo pravično rješavati.

Izvori (na engleskom):

Protesting over Greek debt

Pošalji prijateljima